Umjetnik koji sustavno i uspješno prkosi svim glazbenim i poslovnim trendovima, Trent Reznor, ima razloga za slavlje. Trent je vođa one man benda Nine Inch Nails (NiN), čitateljima ovoga bloga poznatog barem po soundtracku za legendarni Quake 2. Njegov je album, Ghosts I-IV, najprodavaniji album na Amazonovoj MP3 trgovini za 2008. godinu.

Revolucija u distribuciji i licenciranju glazbe

Ništa čudno, s obzirom na ugled i veličinu benda kao što je NiN. No, ući u društvo bendova kao što su Coldplay, Death Cab for Cutie, Beck i Keane s mračnim ambijentalnim albumom izdanim pod liberalnom Creative Commons licencom koja dopušta nesmetano i potpuno legalno umnožavanje i remiksiranje uradka u nekomercijalne svrhe čak i za tako velik bend nije toliko mala stvar.

Trent je prvi dio albuma (Ghosts I) ponudio besplatno za download u raznim formatima (od MP3-ica, do lossless FLAC formata, bez DRM-a) i uploadao ga na The Pirate Bay, najpopularniji BitTorrent tracker na internetu. Ostala tri dijela su se mogla kupiti za 5 dolara u istom rasponu formata na službenom siteu benda. Radi licence, ubrzo su se—i sasvim legalno—na torrentima pojavila i ostala tri dijela albuma.

Poslovni model? Da, postoji!

Unatoč svemu je limitirano deluxe izdanje albuma, koje je koštalo 300 dolara,  rasprodano u rekordnom roku. Da bi svi mogli downloadati album, morali su upogoniti dodatne servere radi ogromne navale. U roku od tjedan dana su fanovi za album platili više od 1,6 milijuna dolara.

Naravno, da je ovakav potez povukao neki manje poznat bend ili umjetnik, teško da bi završio ovako uspješno. To je ujedno i argument kojeg vrlo često koriste skeptici prema ovakvim metodama licenciranja i distribucije glazbe, pri čemu zanemaruju činjenicu da bi ti isti, manje poznati izvođači teško postigli ovakav uspjeh i da iza njih stoji velika izdavačka kuća.

Napokon, izvođače nitko ne sprječava da na drugi način pokriju promociju svojih radova koju bi inače obavio neki od ogromnih izdavača, primjerice outsourceanjem marketinškog dijela posla nekome tko se u to razumije ili suradnjom s izdavačkom kućom koja razumije što je Creative Commons i podržava ga.

Što dalje?

S druge strane, ono što ovaj eksperiment pokazuje jest nešto čega su fanovi glazbe svjesni već neko vrijeme: ljudi koji žele kupovati CD-e ih kupuju i kad je glazba dostupna besplatno; ljudi koji ih žele piratizirati će to raditi bez obzira na oblik zaštite koji im izdavačke kuće pokušavaju nametnuti.

Trent očito smatra da je pokus uspješan, jer je nedugo nakon izdavanja albuma Ghosts I-IV izdao još jedan album, The Slip, pod jednako liberalnom licencom.

Creative Commons nudi vrlo moćan set alata koji omogućuju vrlo liberalno licenciranje uz čuvanje prava autora. Ostaje nadati se da će ovaj uspjeh ohrabriti da sve više umjetnika prigrli ovaj oblik licenciranja i nove, uz malo truda superiornije metode distribucije njihovih radova.

Povezani postovi:

Nema povezanih postova.